Zbunjujuće, istovremeno teške i lepe situacije u životu su redovna stvar. Jedna takva bio je i odlazak moje dobre prijateljice na master studije u Španiju. Ona nije otišla preko noći i ništa u tome nije bilo iznenađenje. Godinama je učila španski i radila na tome da dobije stipendiju za baš te studije, baš tamo. To je bio dugoročni plan na kome je predano radila i u kojem sam je do kraja podržavala. Ipak, kad je sve bilo gotovo i kad se približio datum njenog odlaska, bilo je stvarno teško. Znala sam da se neko vreme nećemo viđati. Radovala sam se njenim novim iskustvima i celoj toj avanturi, ali i brinula zamišljajući kako bih se ja snašla. Kako će joj biti tamo? Da li je dovoljno spremna? Šta ako nešto krene naopako? A onda – svet je ipak mali, ne ide na kraj sveta, bićemo u kontaktu svakodnevno, biće sve u redu. Delim sa vama jednu njenu priču koja će me, verujem, zauvek beskrajno inspirisati.

Prvih par meseci tog semestra, slušala sam njene priče o ljudima, uglavnom studentima koje je sretala. Brzo se sprijateljila sa cimerkom, takođe studentkinjom iz unutrašnjosti Španije i provodile su puno vremena zajedno, upoznajući grad i druge ljude. Obe su se družile i sa jednom Engleskinjom koja je volontirala u nekoj galeriji u centru grada a zabavljala se sa konobarom iz restorana pored te galerije. Tako su njih četvoro, moja prijateljica, njena cimerka, Engleskinja i njen dečko Španac zajedno provodili svaki vikend i često odlazili na razne izlete. To je bila, makar na prvi pogled, jedna vesela internacionalna ekipa mladih ljudi sličnih interesovanja. Radovala sam se novogodišnjim praznicima, jer je moja prijateljica tad trebalo da bude u Srbiji i da nam svima prenese svoje utiske i o studijama i o ljudima koje je upoznala. Često smo razgovarale preko Skype-a, ali češće smo se dopisivale. Iznenada, bez ikakve najave, tri dana od nje nije stigla nijedna poruka i nije bila online. Bilo je to 10ak dana pred katolički Božić. Prvo se nisam preterano zabrinula i pisala sam ja njoj, ali nakon drugog dana nejavljanja, počela sam da brinem. Trećeg dana mi je napisala samo „Nećeš verovati kakva zbrka, pisaću ti. Sve je OK…valjda“. A onda smo se čule. Prvo mi je rekla da neće doći kad je planirala, već sa par dana zakašnjenja, a možda i nakon Nove godine jer je Engleskinja zamolila da i ona i cimerka ostanu tu za praznike. Engleskinja nije živela u domu, već je iznajmljivala sopstveni stan u centru grada. Bio je to komfor koji je mogla sebi da priušti, baš kao i mnoge druge „luksuze“, ali sam, iz priče, zaključila da nije razmetljiva i da nije snob. Naprotiv, činila se veoma prijatnom i dragom osobom, uvek vedrog raspoloženja. Engleskinja je inače planirala da ne ide kući za praznike, već da ih provede sa dečkom. Međutim, najavio joj se brat, a njen brat ne zna da ona ima dečka Španca – što ne bi bio poseban problem, da taj dečko nije neškolovani konobar. Ispalo je da je Engleskinja u velikom problemu. Njen brat se nikada neće složiti sa njenim izborom, a ona je zaljubljena. Molila je moju prijateljicu i njenu cimerku da ostanu uz nju, prvo će provesti praznike zajedno a drugo uverila ih je da će njenom bratu biti neprijatno da pravi scenu ispred njih dve. Kao prave prijateljice su se složile sa tim i tako će praznike provesti kod Engleskinje u stanu, kao moralna podrška i odbrana od apstraktnog besnog starijeg brata, advokata. „On je uvek tako prokleto savršen i ispravan!“ izjavila je Engleskinja. Ispostavilo se da je ona mlađa sestra, nestabilne naravi, željna avantura i da je upravo romansa sa nekim bezveznim Špancem, bila nešto čega se njena porodica najviše plašila. Bio mi je to smešan zaplet ali „Englezi su komplikovani“ rekla mi je prijateljica „a i ne može protiv porodice, pa plaćaju joj i školovanje i stan, znaš koje su to cifre…A stvarno je odlepila za ovim…“  A onda se jednog dana pojavio brat advokat i stvari više nisu bile smešne.

Iste sekunde kad ga je videla, stigla mi je poruka od prijateljice „On je najsavršeniji na svetu. On je sve o čemu sam sanjala“. Zabrinula sam se, to toliko nije ličilo na nju. Ona je uvek bila racionalna osoba, ambiciozna i sabrana. Nikada nije gubila glavu i srljala, pravila gluposti i donosila ishitrene odluke. Nisam mogla da sanjam da ću ikada u životu svedočiti njenom zaljubljivanju na prvi pogled. A jesam, na kraju i više od toga. Narednih 20 dana, računajući i Novu Godinu, provela sam čitajući zaljubljene eseje o engleskinjinom bratu. Ispostavilo se da on ne samo što je uspešan i prepametan, već je i prelep i šarmantan, a usput se doznalo i da je to neka stara veoma ugledna porodica. Za razliku od sestre, ovaj Englez je bio suzdržan, ali jednako ljubazan prema sestrinim novim drugaricama. Malo je reći da je moja prijateljica poludela za njim, a onda je, kad je i planirao, otišao. Cela akcija je bila uspešna, sestrinu vezu je shvatio kao prolaznu avanturu i naizgled bez velikih problema je „prihvatio“ njenog dečka konobara. „Pre pola godine ga je ostavila verenica, još uvek je slomljen. Došao je ovde jer mu je bila potrebna neka promena. Izgleda da mu rad više nije dovoljan.“ objasnila je Engleskinja, a ja doznala iste sekunde da je on single. „Nije izgledao nešto posebno slomljeno“ napisala mi je prijateljica. „Ne poznaje vas, a i došao je kod sestre. Uostalom, to je bilo pre šest meseci…“ zaključila sam. „Zaglio me je na aerodromu…“ odgovorila je ona „OK, sve nas je izgrlio, ali prvo mene xe-xe“  Sve je ponovo bilo neizvesno šareno i svakakvo kao kad je odlazila. Narednih dana slala mi je njegove slike i mnogo vremena smo provele analizirajući svaki njihov zajednički dan. Bilo je jasno da joj se dopada, nije bilo moguće da to nije primetio, ali nije reagovao na bilo koji način. Takođe, Engleskinja ništa nije pominjala, čula se sa bratom, kao i ranije, prenosila kurtoazne pozdrave ali nikakve poruke, niti je on postavljao bilo kakva pitanja o njene dve drugarice. „Ili mu se ne dopadaš ili jednostavno neće da se petlja sa prijateljicama svoje sestre ili je možda stvarno još uvek utučen jer ga je ostavila ta verenica…“ pokušavala sam da dokučim. „Možda neće da se petlja sa sestrinim prijateljicama…Kažem ti, nije izgledao posebno utučeno a nije mi izgledalo kao da me ne primećuje, pili smo kafu svako jutro, dosta razgovarali o svemu, imao je drugačiji odnos sa mnom nego sa cimerkom…“ Nisam sumnjala u to da moja prijateljica ume da proceni takve stvari, a ubrzo smo se obe uverile u ispravne procene. Prvo je izokola pitao sestru da li se i moja prijateljica viđa sa nekim. Moguće da ta poruka ne bi bila ni preneta, da nije u tom pitanju bocnuo sestru – da li možda i ona tvoja prijateljica  ima nekog španskog konobara ili portira? „On je prokleti skot. Gospodin Savršeni Skot.“ rekla je Engleskinja, a moja prijateljica je umirivala i pokušavala da dozna detalje razgovora. Samo je to pitao, ničim izazvan. Prijateljica i ja smo iz toga zaključile da tu ima nečega, da se on raspituje. Savetovala sam je da kaže Engleskinji da je odlepila za njenim bratom i ona je to već sutradan uradila. Iznenađenje je bilo što to nije bilo veliko iznenađenje. „Nisi ni prva ni poslednja! Uvek ista priča! Šta žene vide u njemu, ne razumem! Racionalni hladnokrvni skot, bolje ga zaboravi“ rekla je Engleskinja. Zaboravljanje, naravno, nije dolazilo u obzir. „Ali on se meni stvarno, stvarno mnogo sviđa“ rekla je moja prijateljica Engleskinji. „U redu, preneću mu, ali nemam ništa više sa tim. OK?“ Šta bi ikada imala i sa čim tačno? To je pitanje koje se nije pojavilo ni u mojoj ni u glavi moje prijateljice. Ona je sasvim uspešno prenela svoju zaljubljenost na mene i ja sam, kao svaka glupa prijateljica bilo koje zaljubljene devojke ikada, počela da navijam iz sve snage za njih dvoje. Ubrzo posle toga brat se iznenada pojavio. Nisam očekivala da ćemo moja prijateljica i ja baš izgubiti kontakt, ali tačno to se dogodilo. On je došao i oni su nestali zajedno. S mukom sam se sporazumevala sa njenom cimerkom koja ne govori engleski a kod koje je ostao lap top. Otišli su u kuću nekog njegovog prijatelja, na obali i tamo će ostati nekoliko dana, a posle idu opet negde. Nije ponela telefon ni kompjuter. A njene studije? A ispiti? A mi? A bilo šta? Bila sam istovremeno zabrinuta i jednim delom sam joj zavidela. Provodi vreme sa likom iz svojih snova, a znam je, pametna je, oprezna, promišljena, neće napraviti nijedan pogrešan korak. Divila sam joj se, uvek je znala šta želi i nije odustajala od toga. Poslala mi je poruku sa njegovog broja, valjda kad se javljala i roditeljima, napisala je „Sve je nestvarno, Milena“. Prolazili su dani, nisam mogla da dočekam da čujem sve detalje, zamišljala sam kako upoznajem tog savršenog Engleza i kako mu pokazujemo Beograd, razmišljala sam gde bismo ga sve vodili. A onda mi je tri nedelje kasnije neko zazvonio na vrata. Bila je to moja prijateljica! Sa ogromnim tamnim naočarima preko celog lica, vezane kose, u svojim starim izbledelim farmerkama, laganom letnjem džemperu preko tanke košulje. Skinula je naočare, oči su joj bile crvene i lice otečeno od plača, bila sam šokirana. „Vratila sam se zauvek“ promrmljala je. Šta se, zaboga, dogodilo?!

Dogodilo se to da je provela 15 dana („najlepših u mom životu“) sa Englezom, a onda se on pokupio i otišao. I ne samo to, već se silno iznenadio na njeno pitanje kada će se ponovo videti. Zapravo, on je imao slobodnog vremena, sestra mu je prenela poruku i odlučio je da malo skrene misli od posla i verenice. „Proveli smo predivno vreme zajedno, stvarno ti hvala na tome“ to joj je rekao, apsolutno je očekivao da su njihova očekivanja ista – da kvalitetno zajedno potroše neko kratko vreme. „Ali on se prvi raspitivao za tebe!“ rekla sam ljuta i iznenađenja. „Nije…“ rekla je tiho moja prijateljica  dok smo pile vino „On je nju prozivao zato što je sa konobarom. Zapravo joj je rekao da je najgora od svih nas, pitao je da li ja – osoba iz Istočne Evrope, sebi dozvoljavam vezu sa konobarom iz provincije. Nije se raspitivao da li se ja viđam sa bilo kim.“ Nisam uspevala da shvatim, šta je sad on, tripuje da je princ?!  Zašto je dolazio uopšte i trošio pare i vreme na nekog nedostojnog (konobara iz provincije)? „Šta ti nije jasno? Pa da provede neko lepo vreme i procunja Španijom! On mene nikada ne bi ni primetio, da nije bilo njegove lude sestre. Ja završavam master studije na nekom bezveznom fakultetu u za njega obrazovno irelevantnoj Španiji, a on je ugledni britanski advokat. Ja nosim neke prnje, on ručno šivene sakoe po meri. Njegova garderoba, obuća, sat, koferi, vrede više nego moj stan. Ne znam kako sam bila toliko naivna da to ne vidim. Uz to sam iz Istočne Evrope, ja sam za njega neka bugarska kurva, ništa više“  Sve to je bilo odvratno i teško. Moja prijateljica je bila, i dugo posle toga ostala, slomljena. Njihovi putevi se više nikada nisu ukrstili, a ona je postala drugačija osoba. Nekako je, uz veliku podršku porodice i svih nas, uspela da se sabere i dovrši taj master i ubrzo vratila u Srbiju. Engleza smo retko pominjale, ali mi je njegov lik i celo njeno iskustvo zauvek ostalo urezano u sećanju.

Iako je ova priča dobrim delom predvidiva i kliše, od prvog trenutka mi je bila velika inspiracija. Ovo se dogodilo mnogo pre nego što sam počela da šijem, ali već tad sam počela da crtam i smišljam haljine za Engleza. Bilo mi je preslatko to što je ona primetila njegov ukrojeni sako i dobre materijale, to nije ni blizu njenih interesovanja. Ujedno, to je bio moj način da celu tu situaciju učinim manje ružnom. Tek nakon pet godina intenzivnog šivenja, uspela sam da veštinu približim ideji i počnem da pravim neke od tih haljina o kojima sam razmišljala. One moraju da budu ženstvene, nežne, nikako vulgarne, previše formalne i nikako jeftine. Haljine za ovog Engleza moraju da budu posebne. Za jednu, ovu od plavog muslina, ručno sam heklala paučinastu končanu čipku. Druga, bež haljina, ima takođe čipkane detalje na ivicama i veoma je konzervativnog kroja, sa kragnom i puf rukavima. Treća je nešto običnija, haljina sa džepovima i cvetnom bordurom.

Naravno, ljubav zahteva više od haljine i stila, ali odlučila sam da verujem u to da postoje veoma moćne haljine i nastaviću da tražim za savršenom. Ne mislim da je ta potraga uzaludna. Naprotiv, jednom, nekad, jedna će biti ona prava!

 

 

 

Facebook Comments